Mamine kiflice

Potrebno je:

- 2 pregršća brašna - mamina mjera za brašno, ona sve radi rukama, pa tako i ja; to zapravo dođe nekih 6 šolja brašna,
- 1 žumance (bjelance ćemo iskoristiti kasnije),
- 1 kafena kašika germe,
- 1 supena kašika soli ( ili šećera, ako želite slatke kifle),
- 1 kafena šolja ulja,
- 2 kafene šolje mlijeka ( u taj dio možete dodati jogurt ili mineralnu vodu, izmiješano sa mlijekom ).

Sve to izmiješati rukom, tamo-amo, amo-tamo, dok ne napravite tijesto. Ostavite ga da odstoji na toplom minimalno pola sata, i prekrijte salvetom.

Onda kecelja, oklagija i tijesto pred sebe. ;)

Ja sam odmah čitavo tijesto razvijala, ali ako želite više kiflica, podijelite tijesto na dva dijela, pa sa svakim učinite isto, tkao ćete dobiti 16 kifli, za razliku od mene, koja sam napravila 8 većih kifli.
Sve po željama. ;)

Dakle, ne treba biti veliki krug, otprilike da tijesto zadrži debljinu od pola centa, i onda ga režete kao pizzu, na 8 dijelova. 

Zatim, sa kraja počnite umotavati tijesto, tako da prstima razvlačite svakim potezom, prema vani, i usput ga savijati ka sebi, da se dobije oblik kifle, na ovaj način: 
 

 Poredate ih na pleh prekriven papirom za pečenje, odvojite kifle jednu od druge, jer će još više narasti, pa da se ne zalijepe. ;)

 Onda uzmite bjelance, koje vam je ostalo, posolite ga i izmiješatje četkicom, a onda svaku kiflu premažite. Zatim pospite susasom, ili čime već volite, i sa soli, onoliko koliko želite da vam bude slano. ;)

  Zatim pleh prekrijte celofanom, pa salavetom ili bošćom (kako su ovi nazivi samo čudni za napisati ), da odstoje tako pola sata, što bi moja mama rekla, da nadođu. :)

Rernu zagrijte na 250 stepeni ( zato što moja mama općenito svu hranu sprema na toj temperaturi ), i pecite ih 20 minuta. Dobra ideja jeste da u rernu, na dnu stavite pleh sa vodom, da se stvara para u rerni, zbog čega će kifle ostati mekane.

Kada ih izvadite, opet ih prekrijte, da se smekšaju, i onda ih onako tople jedite sa sirom i pekmezom.
Mi smo ih pojeli za čas. ;)

Prijatno!

Snijeg - Orhan Pamuk

Roman za koji sam čula nebrojeno puta, sa dobrim kritikama. Pisac, Nobelovac, još poznatiji od djela, za mene. Iako su mi neki pomenuli da su ovu knjigu čitali pola godine, jer je teška, ja sam je pročitala poprilično brzo, za nekih desetak dana. Ipak, rekla bih da je i to dug period čitanja nekog romana, za mene.
 
Sada ću samo ukratko reći da se radnja dešava u malenom gradu na kraju Turske, i suština teme jesu međuljudski odnosi i podjele koje im čine svakodnevnicu. Naravno, tu se proteže i ljubav (a kakvi bi bili ljudski odnosi bez nje), ali to nikako nije glavna tema, niti je kvalitetno obrađena, da bi se tome davala važnost. Mislim da je pisac namjerno izostavio opise likova, i približavanje njihovih osjećaja, nije se trudio da ih stvarno dočara, jer je težište stavio na sasvim dublju misao, za koju sam, tokom cijelog čitanja, pomišljala da ne mogu baš u potpunosti shvatiti. 
U svakom slučaju, tema je originalna, poenta koju čitalac izvuče na kraju je također bitna, pisac je uspio u namjeri da natjera druge da razmišljaju malo i o tim ljudima, o takvim nekim, nama stranim razmišljanjima, i mislim da je baš zbog tog ovaj roman značajan.

Međutim, ono što mi se nije svidjelo jeste činjenica da je uvod u zaplet proširen na 150 stranica, što me poprilično zamaralo, i nije mi davalo pretjeranu volju za čitanjem, a taj osjećaj mi je jedan od najbitnijih za nastavak čitanja.
Nije mi se svidjelo što je na tih 150 stranica pisac opisivao samo jedan dan, i dešavanja glavnog lika, iz minute u minutu (što baš i nije dobro odrađeno jer za 15 minuta odraditi onoliko poslova, obaviti onoliko razgovora i proći onoliko ulica, je prosto nemoguće).
Bilo kako bilo, nisam se pokajala što sam nastavila čitati, jer kad zaplet počne, knjiga vam se toliko uvuče u misli da ništa drugo ne želite raditi. Tako sam ja, zadnja tri dana provela čitajući rasplet, koji mi je bio zanimljiviji od svega, ali me kraj svejedno nije oduševio.

Ne želim biti pogrešno shvaćena, knjiga mi se jeste dopala, i preporučila bih je za čitanje, ali samo onima koji ne očekuju od knjige odmor, jednostavne redove koje mogu zaboraviti čim ih pročitaju, i onima koji su uz roman spremni dosta tog naučiti, spoznati, i shvatiti. Konstantno sam imala osjećaj da ja nisam dovoljno zrela da shvatim u potpunosti značaj ove knjige, da je ovo tema za srednju dob, da prosto nisam dorasla.

Sad kad sam završila roman, imala bih uputiti nekoliko kritika piscu, kao što je taj predugi uvod, premalo dijaloga, suviše opisivanja nebitnih detalja, otkrivanje šta će se zbiti sa likom prije nego se priča završi, pominjanje nekih osoba o kojima bi ispisao čitav historijat na nekoliko stranica, a njen značaj za temu i roman je skoro nebitan, i tome slično, ali bih opet na kraju pohvalila i temu i stil pisanja i ideju, najviše iz razloga što je sve originalno, neviđeno i što se uspio provući dublji smisao između redova.

Ovo ne mogu da ne pomenem, knjigu sam kupila na Sajmu knjige u Zenici, sa cijenom od 10 km, zapakovanom celofanom, a onda na prvoj stranici sam naišla na mnoštvo presovanih buba.

Sada čitajte radnju, ako želite da je znate. :)

Glavni lik, po imenu Kerim, sa pjesničkim nazivom Ka dolazi u Kars, sa namjerom da za novine napiše članak o samoubistvima pokrivenih djevojaka i o izborima, a potajno dolazi da bi sreo svoju ljubav iz mladosti, Svilu. Trećina knjige je posvećena opisu prvog dana kada je stigao, opisu tog gradića i ljudi sa kojima se sreće.
Onda sretne Svilu, jer je odsjeo u njenom hotelu, zaljubi se, želi da je odvede u Njemačku, gdje on živi. Dešava se vojni udar u večeri predstave, i cio grad se zablokira. Napada se škola za imame i hatibe, blokiraju se izbori, a Ka u svemu tome ima ulogu posrednika.
Kad ceste postanu prohodne, dogovori se sa Svilom da pobjegnu, ali prije toga izda Modrog, glavnog osumnjičenog teroristu, i on biva ubijen. Svila to saznaje i ne želi otići s njim, jer ga ne bi mogla voljeti kad je odao njenu najveću ljubav.
Ka završava tako što 4 godine sam živi u Njemačkoj, na kraju ga ubiju osvetnici Modrog.
Pisac pred kraj stiže u Kars, upoznaje Svilu, i objašnjava kako je uspio napisati tu knjigu.

P.S.
Tokom čitanja, pokušavala sam shvatiti u kojem periodu je radnja smještena, sve mi se činilo da je prije nekih 50 godina, a onda mi je na kraju pisac fino stavio: od februara 1999. do decembra 2001. i otkrio mi enigmu.

Kako i u čemu sam uživala danas

Imala sam lijep dan. Drugačiji nego prethodnih deset. 
Ne znam ni sama kako sam se natjerala izaći van, morala sam, da ne izradim drugaricu zapravo. Eto kako. 

Uživam šetati, i zahvaljujući pozitivnim stepenima, danas sam to i mogla. Također, obilazile smo otvorene radnje, trčale prema užasnoj odjeći i glumile oduševljenje, komentarisale cijene, tražile najbolju maskaru, pričale i smijale se, grlile i šalile, čak sam cijepala plakate ostale od izbora, na kojima joj je bivši... 
Lijep dan, velim vam.

U tom svemu, neplanirano sam potrošila, ne smijem ni da zbrojim koliko novca. Pa red je da pokažem što me usrećilo i zadovoljilo danas. :)

Kapa!!! Kupljena u Terranovi za 13 km. Odavno želim ovakvu, jer mi se dopada kako izgleda na drugim djevojkama, i ne sumnjam da i meni lijepo stoji. Zapravo znam to, rekla mi je i drugarica, a i roditelji. Dovoljno. :) To je onaj tip kape koji stoji ovako: 

Ha ya, da vam dočaram. :)

Dalje, kupila sam raif

Općenito sam luda za mašnicama, i svi raifovi imaju po jednu mašnu, naravno, kao i šnale. Možda jednom pokažem kakve sve mašne stavljam na glavu. :) Ovaj raif je jarko crvene boje i biće predivan kontrast mnogim odjevnim kombinacijama. Ljubav na prvi pogled, šta da vam kažem. :)

Onda slijede lakovi, nakon dugog promišljanja koju boju da odaberem, kupila sam oba. :)

Pošto se nijansa dobro ne vidi na mojoj slici, to su zapravo brojevi 25 i 33, neodoljive boje za mene. :)

Eh, nedavno mi je neseser pao sa police, otvoren, i na podu je završila većina moje kozmetike, a sjene i sve prašasto što je bilo, izgubilo je svrhu, tako da sam morala kupiti i ovo čudo, bez kojeg ne mogu:

Dakle, set za obrve, u dm-u 5,55 km, moj spas definitivno! Sredim obrve za tili čas, a uvijek budu savršene.

Eh, nagovorila me drugarica da kupim u apoteci ovu kremu

Borogal, krema za lice, na bazi borne kiseline. Kaže da joj je od nje lice premekano, da je dobra za masnoću i nepravilnosti, i da ona već vidi rezultate. Kao preporučena od nekog dermatologa nekoj tamo, znate kako to ide, ova rekla ovoj, i došlo do mene. Budući da nije skupa, čak 1,60 km, kupim je, pa da probam. Treba je mazati ujutru i navečer, a prije toga oprati lice sapunom, te sam tako kupila i najbolji sapun za to

Ja ne koristim puder, ali ovakve kreme itekako da. Međutim, prvi put kupujem Garnier BB kremu, Miracle skin perfector, u dm-u skoro 9 km, za masnu i mješovitu kožu, pa ću probati, i javiti ako bude efekta. ;)

Kupila sam i ova čuda koja ću zalijepiti na pločice u kuhinji, jer volim da vješam sve kašike i salavete, to mi cool. :P

Danas sam otkrila da mi je zadovoljstvo ovako nepromišljeno kupovati sitnice. Kome nije, pomislit ćete, ali ja doista ne volim shopingovati, pa sam zato iznenađena današnjim pohodom. :)
U svakom slučaju, psihički je dobro djelovalo na mene, a to je najbitnije. ;)

Rudolph's bakery - Candybar

Prije svega, slika koju dugujem iz prošlog posta, pronašla sam digitalac i uspjela fotografisati zadnji komad, jer je Tiramisu nestao doslovce u jednom danu. :)

E sad...
Ja sam luda za Rudolphovim receptima, tako ih lako i slatko napravi, i uvijek izgledaju primamljivo...

Jučer sam imala pravi mama-kćerka dan, prvo smo otišle u kupovinu, potrošile sav novac na sastojke kolača, i provele dan u kuhinji. 
Odlučile smo praviti njegov Candybar, koji doista izgleda primamljivo!

Ovdje je video kako pravi taj kolač, morate biti ulogovani da biste ga mogli pogledati, a evo i slika, da znate o čemu govorim.

Na toj stranici postoji i recept, koji on ne govori u svojoj emisiji, to znaju oni koji ga prate na 24kitchen, pa sam ja sa holandskog prevodila na engleski, a onda na bosanski jezik. Dakle, poprilično sam se potrudila samo dok sam do recepta došla. 

Međutim, neću vam davati recept, jer je kolač... koji naziv da upotrijebim, nije dobro smišljen!
On je stvoren samo da ostavlja bez daha, da zamišljate kako je dobar, šta li se sve nalazi u njemu, a kada čujete pistacije, bademe, marelice, med, i sve ostalo, još više pljuvačke vam se stvori u ustima, i prosto ne možete dočekati da ga isprobate. To se desilo sa mojim roditeljima, koji nisu dočekali da ga do kraja ukrasim, morali su ga zagristi.
I tad sam se ja razočarala! Ukusom je neodoljiv, i dalje to tvrde, ali prvi dio kolača, koji je faktički musli kora i karamela, je nemoguć za odgristi! Velika šteta, rekla bih da sam u nečemu pogriješila, ali pogledala sam njegov video 3 puta, kopirala ga u svemu, uostalom, mama mi je asistirala, pratila svaki moj korak, tako da sam sigurna da nije do mene.
Prosto recept nije dobro osmišljen!

Možda kada bi umjesto te musli kore išla sasvim obična kora, koja je ukusna i mekana, ovaj kolač bi bio za prste pojesti!
Probat ću jednom takvu kombinaciju, pa ako mi uspije, rado ću podijeliti recept sa vama.

Kolač nije naročito skup, ali nije ni jeftin, i ne pravi se cirka 50 minuta, kako Rudolph pretpostavlja, nego minimum 3 sata, jer se svaki dio mora učvrsnuti u frižideru, a i postoji 5 dijelova, a svakom treba dati bar pola sata...

Evo sada slike, da vidite kako je svaki dio izgledao, jer, kao što mi je jedna blogerka rekla, ako nema slike na blogu, kao da se nije ni desilo. :) Sve je izgledalo savršeno, dok roditelji nisu probali, i zbog mog razočarenja, nisam htjela crnom čokoladom ni praviti linije na kraju, nego sam iskoristila mliječnu čokoladu za to, koja mi je ostala od prethodnog dijela. 

Poslastičarska krema

Famozna musli kora

Predivna karamela koja ide na musli koru

Ovdje sam već shvatila da će biti teško pregristi kolač, jer smo se napatile dok smo izrezale koru

Krema u kojoj je i poslastičarska krema

Nakon dodavanja čokolade, dva komada nedostaju, roditelji nisu mogli dočekati kraj

Završni izgled

Samo za gledanje :)

Baš šteta!

Eksperiment Tiramisu

Ja taj kolač nikad nisam probala, do jutros. 
Ne znam zašto, znala sam da u sebi ima kafe, a ja kafu ne volim, pa me možda zbog tog odbijao. Ili zbog onog suhog dijela kakaa. Ne znam. Svaki put bih u poslastičarnici gledala njega, a uzela drugi kolač. 
Onda sam prekjučer tražila recept po internetu, i naišla na milion verzija. Izgleda da se može praviti kako hoće, samo da na kraju ima u sebi piškote, i kakao na vrhu. Po tome je prepoznatljiv, jel... 

I mama mi jučer donese piškote

i kremu za Tiramisu. 

Pametni ljudi, smislili sve za one koji nemaju vremena za kuhinju. 
Nikad jednostavniji kolač nisam napravila. 

Tu kremu umiješate sa 300 ml hladnog mlijeka, i mikser radi svoje neke 3-4 minute. Onda umočite piškote u kafu (ja sam u sok, radi averzije prema kafi) i stavljate red piškota, red smjese, opet red piškota pa red smjese. Piškote bi trebalo drugi put redati okomito od prvog puta, da se napravi kao neka mreža, da bude čvršće, ali ja sam redala na isti način, jer mi broj i veličina piškota nije dozvoljavala to. Ispalo bi neravno, a ovako sam dobila oblik kocke. I da, na kraju pospete kakaa, koristeći cjediljku za čaj.
Jedino što je zamjerka ovom kolaču jeste što mora nekoliko sati biti u frižideru, da se stisne, da želatin odradi svoje, pa ne mogu baš reći da je dobar za situacije kada se gosti neočekivano najave. Ali je svakako dobar za situacije kada vam je kolač potreban, a nemate puno vremena da mu se posvetite.

Sa ovim sastojcima, moj kolač je bio gotov za 5 minuta.

Jutros sam ga probala, i izvrstan je. Ja inače volim samo čokoladne kolače, pa sam jako sumnjičava kada vidim da nema ni trun tog divnog ukusa, ali ovaj me oduševio. 
I radi brzine pripreme, i radi lakoće i radi ukusa.

Čista desetka!

Naravno, radi svog ćejfa, napravit ću i pravi Tiramisu, bez ovih olakšica, po Rudolphovom receptu, gdje su čak i piškote domaće. Pa ću uporediti ukus, i vidjeti da li se isplati utrošiti više vremena i novca, ili je razlika neznatna.

Ovaj način pripreme kolača me koštao 5 KM i 5 minuta. 

P.S. Slika nije izvorno moja, preuzeta je sa interneta, jer nemam kabla ovdje, nisam u svom stanu, općenito nemam ništa svoje, pa nisam u mogućnosti da slikam i pokažem vam svoj kolač, ali razlika je neznatna. ;)

Hiljadu sjajnih sunaca - Khaled Hosseini

Prvi roman o kojem želim pisati je ovaj:

To je knjiga koju želim pročitati već godinama, pa dobro, nekako baš od kako je i objavljena, ali nikako nisam imala priliku doći do nje. Tu i tamo bih je ugledala na nekoj polici, na nekom sajmu, okrenula prvu stranicu, i kad bih ugledala cijenu od 20 km, uzdahnula bih i okrenula se. Moj studentski budžet prosto nije mogao podnijeti taj izdatak za roman. Sve dok nedavno nisam šetala sa momkom po BBI, kada je zastao pred štandom sa knjigama, sa pitanjem koju želim. Naravno da sam prvo ugledala te žute korice i upečatljiv naslov, ali sam ga vukla za ruku govoreći da ne želim nijednu. Onda je i on ugledao što i ja, sjetio se da sam mu spominjala tu knjigu, uzeo je u ruke, i platio ženi.

Sjeo je na klupu i napisao mi posvetu „...za malu i slatku Almicu“. Ne trebam govoriti koliko sam bila sretna. :)

Dobro, ovo je poduži uvod, ali morala sam opisati taj, za mene, dirljiv momenat. Naravno da sam je uzela u ruke čim sam došla u stan. I nisam je puštala!!! Doslovce sam koristila svaki slobodan trenutak. Za dva dana sam završila, i kao što to inače biva kad su u pitanju dobre knjige, bilo mi je žao što sam stigla do kraja. Uživala sam u svakom slovu, prosto sam oduševljena i stilom pisanja, i tematikom, i originalnošću priče, a poučnost koju knjiga pruža je neupitna.

Ja ne volim znati radnju knjige prije nego je pročitam, pa ću je vama ispričati na kraju, radi onih koji su kao ja, i zbog kojih neću odavati likove niti temu sada, samo ću reći da je radnja smještena u Afganistanu, prati se nekih 30-tak godina, govori o dvije žene, velikoj ljubavi i velikom prijateljstvu, isprepletenim na najbizarniji način. Žrtvovanje, hrabrost, šta sve žene moraju proživljavati, koliko su zapravo jake i koliko se moraju prilagođavati, na najbolji način je opisano baš u ovoj knjizi.

Najviše mi se knjiga svidjela jer je uspjela u meni proizvesti emocije. Mnoštvo emocija. A to mi knjige sve rjeđe pružaju.

Ja sam uživala, a nadam se da ćete i vi.

Preporučujem je onima koji vole čitati sve što nije kliše, jer na početku knjige se ne može ni naslutiti kraj. Zapravo je napeto do zadnjih stranica.

Sad slijedi prepričavanje, za one koji baš žele znati. :)

Upoznajemo Mariam, čija je majka bila služavka njenog bogatog oca, i koja je zbog sakrivanja sramote dobila neku šupu na kraju sela u kojoj se porodila i odgojila kćerku. Pratimo njena razmišljanja o ocu, i iščekivanja kada će je posjetiti, dok jednog dana ne odluči otići u grad, vidjeti njegovu kuću, upoznati ostalu braću i sestre. Ali, nije ni slutila da joj otac to ne želi, i da se stidi njenog postojanja, te je ostavlja da prenoći ispred dvorišta.

Razočarana se vraća kući, gdje zatiče obješenu majku. To prisili oca da je primi u svoju kuću, što nije po volji njegovih žena, koje su vrlo brzo uspjele naći joj muža. Mariam se tome protivila, tražila zaštitu od oca koji je samo šutio, i faktički je na silu udao.

Tada počinje drugi dio romana, kada pratimo njen život sa mužem, koji je 3 puta stariji od nje. U početku se fino ponaša prema njoj, naročito kad sazna da je trudna, ali onog trena kada pobaci, on postaje druga osoba, koja je ne trpi i maltretira.

Treći dio romana počinje kada počnemo pratiti drugu porodicu, koja živi u komšiluku Mariam i njenog muža. Sada je glavni lik Leyla, najmlađe dijete koje majka ne primjećuje, a otac nastoji da nadoknadi svu ljubav. Ona se druži sa Tariqom, najboljim prijateljem, koji u pubertetu postaje njena prva ljubav. Tokom te priče, pisac nas obavještava o dešavanjima u Afganistanu i politici, o ratu sa Sovjetskim savezom, zatim o 11. septembru i Americi, a onda ratovanjima između afganistanaca međusobno.

Tariq sa porodicom odlazi u Pakistan, i moli Leylu da krene za njim, ali ona ostaje sa roditeljima, koji se odluče na isti potez nekoliko dana kasnije, ali ih u tome spriječi bomba koja pada na njihovu kuću, iz čega samo Leyla izlazi živa.

Četvrti dio knjige počinje tako što je Mariamin muž pronalazi, dovodi u kuću gdje je ona njeguje. Leyla shvati da je trudna, i pristane na njegov prijedlog da mu bude žena, u namjeri da sačuva i dijete i sebe. Zbog toga je Mariam zamrzi, a onda nakon rađanja Azize, njih dvije postaju najbolje prijateljice.

Jednom su odlučile pobjeći od njega, jer ih je obje maltretirao, ali nisu uspjele, i tada nam pisac pokazuje kakva su prava žena u Afganistanu. Na kraju Mariam ubije muža u pokušaju da odbrani Leylu, koju je Tariq pronašao, i biva osuđena na smrt. Leyla i Tariq odlaze sa djecom u Pakistan, a nakon godinu dana se vraćaju i osnivaju dom za djecu od novca koji je Mariam ostavio njen otac kao nasljedstvo.

Zašto "Skrivena zadovoljstva" ?

Zato što ću na blogu pisati o stvarima u kojima istinski uživam, koje me ispunjavaju a za koje ljudi oko mene malo ili nimalo znaju. Nisu to nikakve tajne, prosto su u pitanju neke sitnice koje me čine sretnom, stvari koje volim raditi kad sam sama u stanu i kad imam slobodno vrijeme. 
Pošto jako volim čitati i kuhati, i to je ono što najčešće radim kad imam vremena, pa i kada nemam, nekako to ubacim u svoj raspored, i radi potrebe i radi želje, tako će ovaj blog najviše biti zasnovan na receptima i preporukama za kvalitetne knjige.
Pisat ću, također, i o knjigama koje nisam pročitala zbog nezanimljivosti, u cilju da vas odbijem od njih, ako ste u dilemi da li da ih čitate. Naravno, pisat ću i o neuspjelim obrocima, kojih će zasigurno biti, moći ćete se smijati slikama i doživljajima mojih pokušaja kuhanja. Bit će tu i svega drugog, ali eto, najviše slova i začina. 

Pa dobro došli. Nadam se da ćemo se lijepo družiti, i da će mi i vaše društvo, i vaši blogovi uskoro postati novi hobi kojim ću završavati dane. 

A sada, pošto sam uvidjela simpatičnu zarazu na blogovima, počet ću i ja tako, i otkriti ponešto o sebi.