Hiljadu sjajnih sunaca - Khaled Hosseini

Prvi roman o kojem želim pisati je ovaj:

To je knjiga koju želim pročitati već godinama, pa dobro, nekako baš od kako je i objavljena, ali nikako nisam imala priliku doći do nje. Tu i tamo bih je ugledala na nekoj polici, na nekom sajmu, okrenula prvu stranicu, i kad bih ugledala cijenu od 20 km, uzdahnula bih i okrenula se. Moj studentski budžet prosto nije mogao podnijeti taj izdatak za roman. Sve dok nedavno nisam šetala sa momkom po BBI, kada je zastao pred štandom sa knjigama, sa pitanjem koju želim. Naravno da sam prvo ugledala te žute korice i upečatljiv naslov, ali sam ga vukla za ruku govoreći da ne želim nijednu. Onda je i on ugledao što i ja, sjetio se da sam mu spominjala tu knjigu, uzeo je u ruke, i platio ženi.

Sjeo je na klupu i napisao mi posvetu „...za malu i slatku Almicu“. Ne trebam govoriti koliko sam bila sretna. :)

Dobro, ovo je poduži uvod, ali morala sam opisati taj, za mene, dirljiv momenat. Naravno da sam je uzela u ruke čim sam došla u stan. I nisam je puštala!!! Doslovce sam koristila svaki slobodan trenutak. Za dva dana sam završila, i kao što to inače biva kad su u pitanju dobre knjige, bilo mi je žao što sam stigla do kraja. Uživala sam u svakom slovu, prosto sam oduševljena i stilom pisanja, i tematikom, i originalnošću priče, a poučnost koju knjiga pruža je neupitna.

Ja ne volim znati radnju knjige prije nego je pročitam, pa ću je vama ispričati na kraju, radi onih koji su kao ja, i zbog kojih neću odavati likove niti temu sada, samo ću reći da je radnja smještena u Afganistanu, prati se nekih 30-tak godina, govori o dvije žene, velikoj ljubavi i velikom prijateljstvu, isprepletenim na najbizarniji način. Žrtvovanje, hrabrost, šta sve žene moraju proživljavati, koliko su zapravo jake i koliko se moraju prilagođavati, na najbolji način je opisano baš u ovoj knjizi.

Najviše mi se knjiga svidjela jer je uspjela u meni proizvesti emocije. Mnoštvo emocija. A to mi knjige sve rjeđe pružaju.

Ja sam uživala, a nadam se da ćete i vi.

Preporučujem je onima koji vole čitati sve što nije kliše, jer na početku knjige se ne može ni naslutiti kraj. Zapravo je napeto do zadnjih stranica.

Sad slijedi prepričavanje, za one koji baš žele znati. :)

Upoznajemo Mariam, čija je majka bila služavka njenog bogatog oca, i koja je zbog sakrivanja sramote dobila neku šupu na kraju sela u kojoj se porodila i odgojila kćerku. Pratimo njena razmišljanja o ocu, i iščekivanja kada će je posjetiti, dok jednog dana ne odluči otići u grad, vidjeti njegovu kuću, upoznati ostalu braću i sestre. Ali, nije ni slutila da joj otac to ne želi, i da se stidi njenog postojanja, te je ostavlja da prenoći ispred dvorišta.

Razočarana se vraća kući, gdje zatiče obješenu majku. To prisili oca da je primi u svoju kuću, što nije po volji njegovih žena, koje su vrlo brzo uspjele naći joj muža. Mariam se tome protivila, tražila zaštitu od oca koji je samo šutio, i faktički je na silu udao.

Tada počinje drugi dio romana, kada pratimo njen život sa mužem, koji je 3 puta stariji od nje. U početku se fino ponaša prema njoj, naročito kad sazna da je trudna, ali onog trena kada pobaci, on postaje druga osoba, koja je ne trpi i maltretira.

Treći dio romana počinje kada počnemo pratiti drugu porodicu, koja živi u komšiluku Mariam i njenog muža. Sada je glavni lik Leyla, najmlađe dijete koje majka ne primjećuje, a otac nastoji da nadoknadi svu ljubav. Ona se druži sa Tariqom, najboljim prijateljem, koji u pubertetu postaje njena prva ljubav. Tokom te priče, pisac nas obavještava o dešavanjima u Afganistanu i politici, o ratu sa Sovjetskim savezom, zatim o 11. septembru i Americi, a onda ratovanjima između afganistanaca međusobno.

Tariq sa porodicom odlazi u Pakistan, i moli Leylu da krene za njim, ali ona ostaje sa roditeljima, koji se odluče na isti potez nekoliko dana kasnije, ali ih u tome spriječi bomba koja pada na njihovu kuću, iz čega samo Leyla izlazi živa.

Četvrti dio knjige počinje tako što je Mariamin muž pronalazi, dovodi u kuću gdje je ona njeguje. Leyla shvati da je trudna, i pristane na njegov prijedlog da mu bude žena, u namjeri da sačuva i dijete i sebe. Zbog toga je Mariam zamrzi, a onda nakon rađanja Azize, njih dvije postaju najbolje prijateljice.

Jednom su odlučile pobjeći od njega, jer ih je obje maltretirao, ali nisu uspjele, i tada nam pisac pokazuje kakva su prava žena u Afganistanu. Na kraju Mariam ubije muža u pokušaju da odbrani Leylu, koju je Tariq pronašao, i biva osuđena na smrt. Leyla i Tariq odlaze sa djecom u Pakistan, a nakon godinu dana se vraćaju i osnivaju dom za djecu od novca koji je Mariam ostavio njen otac kao nasljedstvo.