Prvi roman o kojem
želim pisati je ovaj:
To je knjiga koju
želim pročitati već godinama, pa dobro, nekako baš od kako je i objavljena, ali
nikako nisam imala priliku doći do nje. Tu i tamo bih je ugledala na nekoj
polici, na nekom sajmu, okrenula prvu stranicu, i kad bih ugledala cijenu od 20
km, uzdahnula bih i okrenula se. Moj studentski budžet prosto nije mogao
podnijeti taj izdatak za roman. Sve dok nedavno nisam
šetala sa momkom po BBI, kada je zastao pred štandom sa knjigama, sa pitanjem
koju želim. Naravno da sam prvo ugledala te žute korice i upečatljiv naslov,
ali sam ga vukla za ruku govoreći da ne želim nijednu. Onda je i on ugledao što
i ja, sjetio se da sam mu spominjala tu knjigu, uzeo je u ruke, i platio ženi.
Sjeo je na klupu i
napisao mi posvetu „...za malu i slatku Almicu“. Ne trebam govoriti koliko sam
bila sretna. :)
Dobro, ovo je poduži
uvod, ali morala sam opisati taj, za mene, dirljiv momenat. Naravno da sam je
uzela u ruke čim sam došla u stan. I nisam je puštala!!! Doslovce sam koristila
svaki slobodan trenutak. Za dva dana sam završila,
i kao što to inače biva kad su u pitanju dobre knjige, bilo mi je žao što sam
stigla do kraja. Uživala sam u svakom slovu, prosto sam oduševljena i stilom
pisanja, i tematikom, i originalnošću priče, a poučnost koju knjiga pruža je
neupitna.
Ja ne volim znati
radnju knjige prije nego je pročitam, pa ću je vama ispričati na kraju, radi
onih koji su kao ja, i zbog kojih neću odavati likove niti temu sada, samo ću
reći da je radnja smještena u Afganistanu, prati se nekih 30-tak godina, govori
o dvije žene, velikoj ljubavi i velikom prijateljstvu, isprepletenim na
najbizarniji način. Žrtvovanje, hrabrost,
šta sve žene moraju proživljavati, koliko su zapravo jake i koliko se moraju
prilagođavati, na najbolji način je opisano baš u ovoj knjizi.
Najviše mi se knjiga
svidjela jer je uspjela u meni proizvesti emocije. Mnoštvo emocija. A to mi knjige sve
rjeđe pružaju.
Ja sam uživala, a
nadam se da ćete i vi.
Preporučujem je onima
koji vole čitati sve što nije kliše, jer na početku knjige se ne može ni
naslutiti kraj. Zapravo je napeto do zadnjih stranica.
Sad slijedi
prepričavanje, za one koji baš žele znati. :)
Upoznajemo Mariam,
čija je majka bila služavka njenog bogatog oca, i koja je zbog sakrivanja
sramote dobila neku šupu na kraju sela u kojoj se porodila i odgojila kćerku.
Pratimo njena razmišljanja o ocu, i iščekivanja kada će je posjetiti, dok
jednog dana ne odluči otići u grad, vidjeti njegovu kuću, upoznati ostalu braću
i sestre. Ali, nije ni slutila da joj otac to ne želi, i da se stidi njenog
postojanja, te je ostavlja da prenoći ispred dvorišta.
Razočarana se vraća
kući, gdje zatiče obješenu majku. To prisili oca da je primi u svoju kuću, što
nije po volji njegovih žena, koje su vrlo brzo uspjele naći joj muža. Mariam se
tome protivila, tražila zaštitu od oca koji je samo šutio, i faktički je na
silu udao.
Tada počinje drugi dio
romana, kada pratimo njen život sa mužem, koji je 3 puta stariji od nje. U
početku se fino ponaša prema njoj, naročito kad sazna da je trudna, ali onog
trena kada pobaci, on postaje druga osoba, koja je ne trpi i maltretira.
Treći dio romana
počinje kada počnemo pratiti drugu porodicu, koja živi u komšiluku Mariam i
njenog muža. Sada je glavni lik Leyla, najmlađe dijete koje majka ne
primjećuje, a otac nastoji da nadoknadi svu ljubav. Ona se druži sa Tariqom,
najboljim prijateljem, koji u pubertetu postaje njena prva ljubav. Tokom te
priče, pisac nas obavještava o dešavanjima u Afganistanu i politici, o ratu sa
Sovjetskim savezom, zatim o 11. septembru i Americi, a onda ratovanjima između
afganistanaca međusobno.
Tariq sa porodicom
odlazi u Pakistan, i moli Leylu da krene za njim, ali ona ostaje sa
roditeljima, koji se odluče na isti potez nekoliko dana kasnije, ali ih u tome
spriječi bomba koja pada na njihovu kuću, iz čega samo Leyla izlazi živa.
Četvrti dio knjige
počinje tako što je Mariamin muž pronalazi, dovodi u kuću gdje je ona njeguje.
Leyla shvati da je trudna, i pristane na njegov prijedlog da mu bude žena, u
namjeri da sačuva i dijete i sebe. Zbog toga je Mariam zamrzi, a onda nakon
rađanja Azize, njih dvije postaju najbolje prijateljice.
Jednom su odlučile
pobjeći od njega, jer ih je obje maltretirao, ali nisu uspjele, i tada nam
pisac pokazuje kakva su prava žena u Afganistanu. Na kraju Mariam ubije
muža u pokušaju da odbrani Leylu, koju je Tariq pronašao, i biva osuđena na
smrt. Leyla i Tariq odlaze sa djecom u Pakistan, a nakon godinu dana se vraćaju
i osnivaju dom za djecu od novca koji je Mariam ostavio njen otac kao
nasljedstvo.
