Snijeg - Orhan Pamuk

Roman za koji sam čula nebrojeno puta, sa dobrim kritikama. Pisac, Nobelovac, još poznatiji od djela, za mene. Iako su mi neki pomenuli da su ovu knjigu čitali pola godine, jer je teška, ja sam je pročitala poprilično brzo, za nekih desetak dana. Ipak, rekla bih da je i to dug period čitanja nekog romana, za mene.
 
Sada ću samo ukratko reći da se radnja dešava u malenom gradu na kraju Turske, i suština teme jesu međuljudski odnosi i podjele koje im čine svakodnevnicu. Naravno, tu se proteže i ljubav (a kakvi bi bili ljudski odnosi bez nje), ali to nikako nije glavna tema, niti je kvalitetno obrađena, da bi se tome davala važnost. Mislim da je pisac namjerno izostavio opise likova, i približavanje njihovih osjećaja, nije se trudio da ih stvarno dočara, jer je težište stavio na sasvim dublju misao, za koju sam, tokom cijelog čitanja, pomišljala da ne mogu baš u potpunosti shvatiti. 
U svakom slučaju, tema je originalna, poenta koju čitalac izvuče na kraju je također bitna, pisac je uspio u namjeri da natjera druge da razmišljaju malo i o tim ljudima, o takvim nekim, nama stranim razmišljanjima, i mislim da je baš zbog tog ovaj roman značajan.

Međutim, ono što mi se nije svidjelo jeste činjenica da je uvod u zaplet proširen na 150 stranica, što me poprilično zamaralo, i nije mi davalo pretjeranu volju za čitanjem, a taj osjećaj mi je jedan od najbitnijih za nastavak čitanja.
Nije mi se svidjelo što je na tih 150 stranica pisac opisivao samo jedan dan, i dešavanja glavnog lika, iz minute u minutu (što baš i nije dobro odrađeno jer za 15 minuta odraditi onoliko poslova, obaviti onoliko razgovora i proći onoliko ulica, je prosto nemoguće).
Bilo kako bilo, nisam se pokajala što sam nastavila čitati, jer kad zaplet počne, knjiga vam se toliko uvuče u misli da ništa drugo ne želite raditi. Tako sam ja, zadnja tri dana provela čitajući rasplet, koji mi je bio zanimljiviji od svega, ali me kraj svejedno nije oduševio.

Ne želim biti pogrešno shvaćena, knjiga mi se jeste dopala, i preporučila bih je za čitanje, ali samo onima koji ne očekuju od knjige odmor, jednostavne redove koje mogu zaboraviti čim ih pročitaju, i onima koji su uz roman spremni dosta tog naučiti, spoznati, i shvatiti. Konstantno sam imala osjećaj da ja nisam dovoljno zrela da shvatim u potpunosti značaj ove knjige, da je ovo tema za srednju dob, da prosto nisam dorasla.

Sad kad sam završila roman, imala bih uputiti nekoliko kritika piscu, kao što je taj predugi uvod, premalo dijaloga, suviše opisivanja nebitnih detalja, otkrivanje šta će se zbiti sa likom prije nego se priča završi, pominjanje nekih osoba o kojima bi ispisao čitav historijat na nekoliko stranica, a njen značaj za temu i roman je skoro nebitan, i tome slično, ali bih opet na kraju pohvalila i temu i stil pisanja i ideju, najviše iz razloga što je sve originalno, neviđeno i što se uspio provući dublji smisao između redova.

Ovo ne mogu da ne pomenem, knjigu sam kupila na Sajmu knjige u Zenici, sa cijenom od 10 km, zapakovanom celofanom, a onda na prvoj stranici sam naišla na mnoštvo presovanih buba.

Sada čitajte radnju, ako želite da je znate. :)

Glavni lik, po imenu Kerim, sa pjesničkim nazivom Ka dolazi u Kars, sa namjerom da za novine napiše članak o samoubistvima pokrivenih djevojaka i o izborima, a potajno dolazi da bi sreo svoju ljubav iz mladosti, Svilu. Trećina knjige je posvećena opisu prvog dana kada je stigao, opisu tog gradića i ljudi sa kojima se sreće.
Onda sretne Svilu, jer je odsjeo u njenom hotelu, zaljubi se, želi da je odvede u Njemačku, gdje on živi. Dešava se vojni udar u večeri predstave, i cio grad se zablokira. Napada se škola za imame i hatibe, blokiraju se izbori, a Ka u svemu tome ima ulogu posrednika.
Kad ceste postanu prohodne, dogovori se sa Svilom da pobjegnu, ali prije toga izda Modrog, glavnog osumnjičenog teroristu, i on biva ubijen. Svila to saznaje i ne želi otići s njim, jer ga ne bi mogla voljeti kad je odao njenu najveću ljubav.
Ka završava tako što 4 godine sam živi u Njemačkoj, na kraju ga ubiju osvetnici Modrog.
Pisac pred kraj stiže u Kars, upoznaje Svilu, i objašnjava kako je uspio napisati tu knjigu.

P.S.
Tokom čitanja, pokušavala sam shvatiti u kojem periodu je radnja smještena, sve mi se činilo da je prije nekih 50 godina, a onda mi je na kraju pisac fino stavio: od februara 1999. do decembra 2001. i otkrio mi enigmu.