Mamine kiflice

Potrebno je:

- 2 pregršća brašna - mamina mjera za brašno, ona sve radi rukama, pa tako i ja; to zapravo dođe nekih 6 šolja brašna,
- 1 žumance (bjelance ćemo iskoristiti kasnije),
- 1 kafena kašika germe,
- 1 supena kašika soli ( ili šećera, ako želite slatke kifle),
- 1 kafena šolja ulja,
- 2 kafene šolje mlijeka ( u taj dio možete dodati jogurt ili mineralnu vodu, izmiješano sa mlijekom ).

Sve to izmiješati rukom, tamo-amo, amo-tamo, dok ne napravite tijesto. Ostavite ga da odstoji na toplom minimalno pola sata, i prekrijte salvetom.

Onda kecelja, oklagija i tijesto pred sebe. ;)

Ja sam odmah čitavo tijesto razvijala, ali ako želite više kiflica, podijelite tijesto na dva dijela, pa sa svakim učinite isto, tkao ćete dobiti 16 kifli, za razliku od mene, koja sam napravila 8 većih kifli.
Sve po željama. ;)

Dakle, ne treba biti veliki krug, otprilike da tijesto zadrži debljinu od pola centa, i onda ga režete kao pizzu, na 8 dijelova. 

Zatim, sa kraja počnite umotavati tijesto, tako da prstima razvlačite svakim potezom, prema vani, i usput ga savijati ka sebi, da se dobije oblik kifle, na ovaj način: 
 

 Poredate ih na pleh prekriven papirom za pečenje, odvojite kifle jednu od druge, jer će još više narasti, pa da se ne zalijepe. ;)

 Onda uzmite bjelance, koje vam je ostalo, posolite ga i izmiješatje četkicom, a onda svaku kiflu premažite. Zatim pospite susasom, ili čime već volite, i sa soli, onoliko koliko želite da vam bude slano. ;)

  Zatim pleh prekrijte celofanom, pa salavetom ili bošćom (kako su ovi nazivi samo čudni za napisati ), da odstoje tako pola sata, što bi moja mama rekla, da nadođu. :)

Rernu zagrijte na 250 stepeni ( zato što moja mama općenito svu hranu sprema na toj temperaturi ), i pecite ih 20 minuta. Dobra ideja jeste da u rernu, na dnu stavite pleh sa vodom, da se stvara para u rerni, zbog čega će kifle ostati mekane.

Kada ih izvadite, opet ih prekrijte, da se smekšaju, i onda ih onako tople jedite sa sirom i pekmezom.
Mi smo ih pojeli za čas. ;)

Prijatno!

Rudolph's bakery - Candybar

Prije svega, slika koju dugujem iz prošlog posta, pronašla sam digitalac i uspjela fotografisati zadnji komad, jer je Tiramisu nestao doslovce u jednom danu. :)

E sad...
Ja sam luda za Rudolphovim receptima, tako ih lako i slatko napravi, i uvijek izgledaju primamljivo...

Jučer sam imala pravi mama-kćerka dan, prvo smo otišle u kupovinu, potrošile sav novac na sastojke kolača, i provele dan u kuhinji. 
Odlučile smo praviti njegov Candybar, koji doista izgleda primamljivo!

Ovdje je video kako pravi taj kolač, morate biti ulogovani da biste ga mogli pogledati, a evo i slika, da znate o čemu govorim.

Na toj stranici postoji i recept, koji on ne govori u svojoj emisiji, to znaju oni koji ga prate na 24kitchen, pa sam ja sa holandskog prevodila na engleski, a onda na bosanski jezik. Dakle, poprilično sam se potrudila samo dok sam do recepta došla. 

Međutim, neću vam davati recept, jer je kolač... koji naziv da upotrijebim, nije dobro smišljen!
On je stvoren samo da ostavlja bez daha, da zamišljate kako je dobar, šta li se sve nalazi u njemu, a kada čujete pistacije, bademe, marelice, med, i sve ostalo, još više pljuvačke vam se stvori u ustima, i prosto ne možete dočekati da ga isprobate. To se desilo sa mojim roditeljima, koji nisu dočekali da ga do kraja ukrasim, morali su ga zagristi.
I tad sam se ja razočarala! Ukusom je neodoljiv, i dalje to tvrde, ali prvi dio kolača, koji je faktički musli kora i karamela, je nemoguć za odgristi! Velika šteta, rekla bih da sam u nečemu pogriješila, ali pogledala sam njegov video 3 puta, kopirala ga u svemu, uostalom, mama mi je asistirala, pratila svaki moj korak, tako da sam sigurna da nije do mene.
Prosto recept nije dobro osmišljen!

Možda kada bi umjesto te musli kore išla sasvim obična kora, koja je ukusna i mekana, ovaj kolač bi bio za prste pojesti!
Probat ću jednom takvu kombinaciju, pa ako mi uspije, rado ću podijeliti recept sa vama.

Kolač nije naročito skup, ali nije ni jeftin, i ne pravi se cirka 50 minuta, kako Rudolph pretpostavlja, nego minimum 3 sata, jer se svaki dio mora učvrsnuti u frižideru, a i postoji 5 dijelova, a svakom treba dati bar pola sata...

Evo sada slike, da vidite kako je svaki dio izgledao, jer, kao što mi je jedna blogerka rekla, ako nema slike na blogu, kao da se nije ni desilo. :) Sve je izgledalo savršeno, dok roditelji nisu probali, i zbog mog razočarenja, nisam htjela crnom čokoladom ni praviti linije na kraju, nego sam iskoristila mliječnu čokoladu za to, koja mi je ostala od prethodnog dijela. 

Poslastičarska krema

Famozna musli kora

Predivna karamela koja ide na musli koru

Ovdje sam već shvatila da će biti teško pregristi kolač, jer smo se napatile dok smo izrezale koru

Krema u kojoj je i poslastičarska krema

Nakon dodavanja čokolade, dva komada nedostaju, roditelji nisu mogli dočekati kraj

Završni izgled

Samo za gledanje :)

Baš šteta!

Eksperiment Tiramisu

Ja taj kolač nikad nisam probala, do jutros. 
Ne znam zašto, znala sam da u sebi ima kafe, a ja kafu ne volim, pa me možda zbog tog odbijao. Ili zbog onog suhog dijela kakaa. Ne znam. Svaki put bih u poslastičarnici gledala njega, a uzela drugi kolač. 
Onda sam prekjučer tražila recept po internetu, i naišla na milion verzija. Izgleda da se može praviti kako hoće, samo da na kraju ima u sebi piškote, i kakao na vrhu. Po tome je prepoznatljiv, jel... 

I mama mi jučer donese piškote

i kremu za Tiramisu. 

Pametni ljudi, smislili sve za one koji nemaju vremena za kuhinju. 
Nikad jednostavniji kolač nisam napravila. 

Tu kremu umiješate sa 300 ml hladnog mlijeka, i mikser radi svoje neke 3-4 minute. Onda umočite piškote u kafu (ja sam u sok, radi averzije prema kafi) i stavljate red piškota, red smjese, opet red piškota pa red smjese. Piškote bi trebalo drugi put redati okomito od prvog puta, da se napravi kao neka mreža, da bude čvršće, ali ja sam redala na isti način, jer mi broj i veličina piškota nije dozvoljavala to. Ispalo bi neravno, a ovako sam dobila oblik kocke. I da, na kraju pospete kakaa, koristeći cjediljku za čaj.
Jedino što je zamjerka ovom kolaču jeste što mora nekoliko sati biti u frižideru, da se stisne, da želatin odradi svoje, pa ne mogu baš reći da je dobar za situacije kada se gosti neočekivano najave. Ali je svakako dobar za situacije kada vam je kolač potreban, a nemate puno vremena da mu se posvetite.

Sa ovim sastojcima, moj kolač je bio gotov za 5 minuta.

Jutros sam ga probala, i izvrstan je. Ja inače volim samo čokoladne kolače, pa sam jako sumnjičava kada vidim da nema ni trun tog divnog ukusa, ali ovaj me oduševio. 
I radi brzine pripreme, i radi lakoće i radi ukusa.

Čista desetka!

Naravno, radi svog ćejfa, napravit ću i pravi Tiramisu, bez ovih olakšica, po Rudolphovom receptu, gdje su čak i piškote domaće. Pa ću uporediti ukus, i vidjeti da li se isplati utrošiti više vremena i novca, ili je razlika neznatna.

Ovaj način pripreme kolača me koštao 5 KM i 5 minuta. 

P.S. Slika nije izvorno moja, preuzeta je sa interneta, jer nemam kabla ovdje, nisam u svom stanu, općenito nemam ništa svoje, pa nisam u mogućnosti da slikam i pokažem vam svoj kolač, ali razlika je neznatna. ;)